Koliko god velika bila potrošnja jaja, neke osobe izbjegavaju konzumaciju jaja… Što zbog prehrambenih preferencija što zbog etičkih razloga ili alergija. U tom slučaju potrebno je naći adekvatnu zamjenu kako te osobe ne bi ostali zakinute za mnoga jela u kojima jaje ima ključnu ulogu. Ta zamjena ovisit će o željenoj funkciji jaja u tom receptu, a funkcije mogu biti razne (povezivanje sastojaka, dodavanje vlažnosti i okusa, tekstura…).
Kod korištenja zamjena za jaja važno je na umu imate mjere koje je potrebno slijediti kod kuhanja i pečenja.

Ako želite dobiti jelo koje nalikuje kajganim jajima, narežite tofu na kockice (90 g tofua je ekvivalent jednom jajetu) i izgnječite ga vilicom. Dodajte prstohvat kurkume kako bi dobili žutu boju, a za okus sličan jajima dodajte malo crne himalajske soli.

Kao zamjenu za tvrdo kuhana jaja u salatama i sendvičima, upotrijebite ekstra čvrsti tofu. Narežite ga na kockice jednako kao što biste to učinili s tvrdo kuhanim jajima.

Za funkciju povezivanja sastojaka u npr. kolačima ili pecivima, upotrijebite gel od chia sjemenki. Gel pripremite tako da pomiješate jednu žlicu chia sjemenki s tri žlice vode i ostavite da stoji 20ak minuta. Istu stvar ćete dobiti ukoliko umjesto chia sjemenki koristite lanene sjemenke. Jedina razlika je što je gel od lanenih sjemenki spreman za korištenje nakon 15ak minuta.
Ako želite pripremiti kolač ili pecivo koje se prilikom pečenja treba digunuti, u gel od chia ili lanenih sjemenki dodajte 1/2 žličice praška za pecivo.

Kao zamjenu za jaje u receptima gdje je potrebno zbog sočnosti i teksture, najbolje je upotrijebiti zrelu i zgnječenu bananu, nezaslađeni pire od jabuke, pire od avokada ili slanutka. 1/4 šalice navedenih sastojaka je zamjena za jedno veliko jaje.

Jaje kao dobr izvor proteina može se zamijeniti s 1/2 šalice grčkog jogurta.

O važnosti vode govori već i sama zastpuljnost u našem tijelu koja iznosi od 60-70% tjelesne mase odrasle osobe adekvatne tjelesne mase do 75-85% tjelesne mase dojenčadi. Voda održava volumen krvi koji utječe na krvni tlak, potiče rad bubrega, služi kao otapalo za mnoge tvari potrebne organizmu, sudjeluje u transportu, pomaže u izbacivanju toksina, regulira tjelesnu temperaturu, razinu elektrolita…
U normalnim okolnostima preporučuje se konzumacija od minimalno 2,5 l vode/dan za odrasle osobe, a kod posebnih stanja poput trudnoće i dojenja, potreban je dodatan unos vode. Također, do pojačanih gubitaka može doći znojenjem prilikom težih fizičkih aktivnosti, dijarejom i urinom u stanju bolesti te prilikom boravka na povišenim temperaturama okoliša. U tim situacijama bitno nam je nadoknaditi izgubljenu tekućinu, ali nam je jednako bitno da ta tekućina kojom to želimo napraviti bude pročišćena, bez ostataka teških metala, kamenca ili bakterija i virusa koji često znaju zalutati u vodovodne cijevi.
Najbolja voda za piće je naravno čista, prirodna izvorska voda. Nažalost nemaju svi mogućnost svakih nekoliko dana ići na izvor po svježu vodu te ju skladištiti u staklenim bocama kako bi se izbjegla kontaminacija toksičnim tvarima koje se mogu nalaziti u plastičnim bocama. Iz toga razloga, potrebno je pronaći drugo, jednostavnije riješenje. Eva filteri za vodu mogu biti odlična pomoć u ovoj situaciji jer u čak 9 faza potpuno filtiraju vodu i na taj način osiguravaju da voda koju pijemo bude pročišćena od klora, kamenca, teških metala, mulja, taloga i ostalih neželjenih tvari, ali da i dalje bude bogata prirodnim mineralima. Osim vodovodne vode, kroz ove filtere možete filtrirati i izvorsku vodu i kišnicu, a voda se filtrira kroz odabrane slojeve tla: ugljen, glinu, kvarcni pijesak i zeolit sa slojevima srebra, a naknadno se mineralizira vulkanskim stijenjem.
Osim što ju pijemo i koristimo prilikom kuhanja, vodu koristimu i za osobnu higijenu. Ponekad nečistoće u vodovodnoj vodi mogu izazvati neželjene promjene na koži poput akni i lišajeva ili kožu učiniti suhom, perutavom i osjetljivom. Eva Ultimate tuš glava mlaz vode čini znatno mekšim čime tuširanje čini ugodnijim, pogotovo za tuširanje novorođenčadi, djece i ljudi koji su skloniji problemima sa suhom i osjetljivom kožom ili onih koji se bore s atopijskim dermatitisom, psorijazom i ostalim kožnim oboljenjima. Štiti kožu od rezidualnog klora, bakterija i kamenca zaostalog u vodovodnoj vodi te smanjuje potrošnju vode za 30%.

U današnje vrijeme, unatoč trendu pravilne prehrane I zdravog načina života, cijene svježeg voća, povrća, mesa I ostalih namirnica su iznmno visoke. Svaki odlazak u dućan u nama iznova budi blagi šok I nevjericu, a činjenica da ćemo npr. jednu brokulu platiti gotovo jednako kao I cijeli obrok u nekom restoranu brze hrane nas navodi na to da dobro razmislimo na što ćemo potrošiti teško zarađeni novac. Mi smo se pozabavali tom temom I donosimo Vam 5 načina kako se pravilno hraniti, a pri tome uštediti.
1. NAPRAVITE TJEDNI JELOVNIK I POPIS NAMIRNICA ZA KUPNJU
Siguran način za potrošiti previše novaca u dućanu je krenuti u kupnju bez plana. U tom slučaju, Vaša kupnja se svodi na lutanje između polica pri čemu u svoju košaru ubacujete nepotrebne I skupe stvari. Ako se pravovremeno pripremite, točno ćete znati što trebate kupit I smanjit ćete rizik od nepotrebnog troška. Naravno, ne morate se striktno držati popisa što znači ako se na Vaše popisu nalazi npr. blitva, a špinat je na sniženju, budite slobodni kupiti špinat.
2. PRATITE AKCIJE I SNIŽENJA
Možda Vam hrpetina papira u poštanskom sandučiću ili dugotrajne reklame na televiziji znaju biti zamorne, ali iskoristite to svakodnevno bombardiranje u dobre svrhe. Zabilježite kada je I gdje nešto na sniženju I tada kupujte. Također, u trgovinama u kojima redovno kupujete, napravite posebne kartice za kupce. Cilj takvih kartica je vjernim kupcima osigurati dodatne popuste I pogodnosti.
3. PRAVILNO USPOREĐUJTE CIJENE
Najlakši I najtočniji način za usporedbu cijena je usporedba cijene po kilogramu. Npr. proizvođač 1 prodaje pakiranje od 300 g za 20 kn (66,66 kn/kg), dok proizvođač 2 prodaje pakiranje od 500 g za 25 kn (50 kn/kg). U ovakvom slučaju, sama cijena proizvoda Vas može na brzinu zavesti I posegnut ćete za prvim proizvodom, no upotrebom jednostavne matematike možete izračunati da je drugi proizvod zapravo puno povoljniji.
4. KUPUJTE SEZONSKE I LOKALNE NAMIRNICE
Cijene svježih namirnica u sezoni su mnogo pristupačnije od istih tih namirnica van sezone. Najbolji primjer za to su rajčice koje ćemo preko ljeta platiti oko 10 kn/kg, a preko zime čak I više od 20 kn/kg. Također, cijene lokalno proizvedenih namirnica bi trebale biti niže zbog smanjenih troškova transporta I skladištenja.
5. NEMOJTE SE BOJATI KUPOVATI NAMIRNICE PRED ISTEKOM ROKA TRAJANJA
Često se na policama dućana znaju naći proizvodi koji su sniženi 30-60% zbog isteka roka trajanja. To ne znači da su ti proizvodi pokvareni ili zdrastveno neispravni I ne morate se bojati da će imati negativne posljedice na Vaše zdravlje. Mnoge pakirane prozvode možete koristiti I nekoliko dana nakon samog isteka roka, no svježe namirnice se potrudite iskoristiti što prije.

Voda je najvažniji sastojak ljudskog organizma. Čini 2/3 ljudskog tijela i neizostavan je segment svih procesa koji su potrebni za održavanje esencijalnih funkcija. Voda održava ravnotežu sustava, opskrbljuje tijelo prijeko potrebnim hranjivim tvarima i mineralima, regulira tjelesnu temperaturu, te preko nje izlučujemo otpadne tvari i toksine iz organizma. Bez vode ne bismo preživjeli dulje od tjedan dana (kod ekstremnih temperatura i kraće) i neizmjerno je važno unijeti potrebne količine vode na dnevnoj bazi kako bi naš sustav funkcionirao. No ta ista prijeko potrebna tekućina, u današnje vrijeme, uz sva svoja blagotvorna svojstva, u sebi krije i nebrojene opasnosti.
Voda koju dobivamo iz vodovoda tretira se klorom kako bi se uništili mikrobi, međutim kada se klor spaja s organskim tvarima, kojih može biti u vodi, nastaje po zdravlje opasan, karcinogeni spoj kao što je trihalometan ili kloroform. Voda može biti zagađena i nakon obrade klorom. Putem od centralnog vodovoda do naše kućne slavine voda u sebi može donijeti i mnoge druge opasne tvari kao što su olovo, mangan, pa čak i azbest, koji otopljeni u vodi mogu dovesti do teškog trovanja. Na mnogim vodocrpilištima u Zagrebu izmjerene su povišene koncentracije raznih teških metala, kao i organskih otapala, poput trikloretena i nitrita. Ono što dodatno zabrinjava je i prisutnost pesticida.
Atrazin je selektivni triazinski herbicid koji se koristi pri kontroli širokolisnih i uskolisnih korova i često je aktivna supstanca u raznim herbicidima. U okoliš ulazi raspršivanjem na poljoprivrednim gospodarstvima i nažalost, jedan je od najznačajnijih zagađivača podzemnih i površinskih voda. U Hrvatskoj se poljoprivredi atrazin kao otrov odobren od Ministarstva zdravstva koristi već desetljećima, a dio te supstance kao posljedica završava i u našim vodama. Primjer povećane koncentracije ovog herbicida pojavio se u velikoj aferi onečišćene vode na zagrebačkim Vrbanima. Iako su mjerodavne vlasti tvrdile kako utjecaj na atrazina na ljude nije dokazan, neka istraživanja pokazuju kako bi ta supstanca mogla biti uzročnikom raka kod ljudi.
Radi se o spornom vodocrpilištu Mala Mlaka koje je značajno zatrovano raznim ksenofobnim supstancama. Ovo vodocrpilište opskrbljuje najveći dio Zagreba. Ukoliko živite u području koje je opskrbljeno vodom putem ovog vodocrpilišta, svakako razmislite o nabavci nekog filtracijskog sistema. Postoje i druga kontaminirana vodocrpilišta u Zagrebu, npr. dva na Petruševcu.
Arsen koji je također prisutan u hrvatskim vodama, još je pogubniji za organizam. Redovita konzumacija vode s povišenim koncentracijama arsena, usko je povezana s kardiovaskularnim oboljenjima, povišenim krvnim tlakom i srčanim udarom dok veće koncentracije (više od 50 mikrograma na 1 litru vode) uslijed dugotrajnog korištenja mogu dovesti do raka pluća, kože, bubrega i mjehura. Istraživanja pokazuju kako je više od 120 tisuća ljudi koji žive na području Slavonije izloženo dugotrajnoj konzumaciji arsena u koncentraciji koja je u nekim područjima i 10 puta veća od dozvoljene. Taj je podatak i više nego alarmantan.
Gotovo da nema područja gdje ne postoji zagađenje teškim metalima poput olova, žive i kadmija, a ti teški metali vrlo toksično djeluju i akumuliraju se u organizmu.
Neke zemlje (Hrvatska kao i većina Europe, na sreću nije među njima), već dugi niz godina prakticiraju fluoriranje vode u vodovodima kako bi se spriječio nastanak karijesa, pogotovo u djece. Iako ovaj postupak podržava dio znanstvenika, protivnici, među kojima su razne građanske udruge, drugi znanstvenici, kao i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu Arvid Carlsson, upozoravaju na štetnost posljedica prekomjernog korištenja fluorida. Konzumiranje vode obogaćene fluoridom uzrokuje dentalnu fluorozu koja dovodi do hipomineralizacije i nepravilnosti stanica koje tvore zubnu caklinu, što uzrokuje mrlje, obezbojenje i slabljenje dječjih zuba. Narušava se i struktura kostiju, one postaju krhke i lomljive što u konačnici dovodi do osteoporoze. Nedavno obavljena studija pokazala je kako je rak kostiju u djece, usko povezan s fluoriranom vodom, a mogući su i hormonski poremećaji kao što je hipotireoza. Zemlje koje usprkos poraznim statistikama već godinama provode postupak obogaćivanja vode fluoridom su: Australija, Kanada, Brazil, Južna Afrika, Singapur i Izrael.
Štetne tvari koje se nalaze u vodovodima diljem Hrvatske ali i Svijeta sve više odvraćaju ljude od konzumacije iste. Najpopularnija alternativa je dakako kupovna voda u plastičnoj ambalaži, no i kod takve vode moramo biti krajnje oprezni, jer voda u bocama ne podliježe propisima o kakvoći vode, nego namirnica, pa se može dogoditi da voda koju kupujemo u trgovini nije ništa kvalitetnija od one koju imamo kod kuće. Na sreću, Hrvatska je zemlja bogata prirodnim izvorima i kod nas je voda u bocama najčešće prirodna izvorska i zdrava za piće. No ambalaža takvog proizvoda može biti izuzetno opasna. Pri velikim temperaturama neke plastične boce ispuštaju u vodu opasne tvari, pa moramo biti oprezni pri izboru ambalaže u koje je pakirana kupovna voda. Kod PET ambalaže, koja je najčešće namijenjena jednokratnoj uporabi, postoji mogućnost ispuštanja teških metala antimona, kemijske tvari EPA koja ometa djelovanje hormona, a mogući su i razni karcinogeni spojevi. PVC ambalaža također ispušta otrovne kemikalije koje ometaju rad hormona, dok boce s oznakom PC (ili bez oznake) u vodu ispuštaju opasnu kemikaliju BPA. Dobra plastika, odnosno ona za koju postoji najmanja vjerojatnost ispuštanja kemikalija u vodu je HDP (ili HDPE). Naravno, uvijek se možemo osigurati i izborom staklene ambalaže kod koje nije dokazano ispuštanje štetnih supstanci u vodu.
Filtriranje vode druga je alternativa kojoj se okreće sve više ljudi. Voda se može filtrirati putem obrnute osmoze, procijednih, ugljenih ili ugljenih filtara sa srebrom, te destilacijom.
Više o ovakvim načinima pročišćavanja vode pročitajte u nastavku…
Autor: Lina Abu Ammash, dipl. nov.